Vis  je najistureniji hrvatski otok u Jadranskom moru. Od kopna je udaljen 45 km a površina otoka iznosi 89,72 km². Na otok vozi komercijalna linija iz Splita dva do četiri puta dnevno (vožnja trajektom 2 sata i 20 minuta), a ljeti ima i vezu s Anconom u Italiji. Ukupna duljina obale Visa je 84,9 km. Hvarski ga kanal dijeli od otoka Hvara, a Biševski od otoka Biševa. Prekrasna Korčula nalazi se 25 nautičkih milja istočno. Od talijanske je obale udaljen oko 60 milja. Otokom se protežu tri brdska lanca između kojih se nalaze krška polja. Žitelji se bave poljodjelstvom, ribolovom i turizmom. Obale su otoka strme i razvedene. Na zapadu je otoka Komiški zaljev, a na sjeveru Viška luka.

Grad Vis smješten je na sjeveroistočnom dijelu otoka Visa u dnu duboko uvučene i dobro zaštićene uvale. Razvio se iz nekadašnjih naselja Kut i Luka, koja su se gradnjom crkve Gospe od Spilica u 16.st. spojila u jednu cjelinu. Tijekom posljednjih stotinu godinu emigrirao je značajan dio stanovništva u potrazi za boljim životnim uvjetima. Tako danas u gradu Visu živi samo oko 2000 ljudi, a na čitavom otoku tek oko 3500 stanovnika. Brojni posjetitelji, među kojima se posebno ističu nautičari, sve češće pohode Vis. Promjene u načinu života vidljive su na svakom koraku, a u isto vrijeme Vis je zadržao stari, neodoljivi mediteranski šarm i život bez stresa i gužve. Gradine i kamene gomile svjedoče o tisućljetnoj naseljenosti otoka Visa, a ostaci teatra uzidani u temelje franjevačkog samostana na poluotočiću Prirovu, antičke terme ili helenističko groblje, potvrđuju da je grad Vis jedno od najstarijih urbanih središta u Hrvatskoj. Mi smo ovog puta bili smješteni u gradu Visu u neposrednoj blizini rive i trajektne luke (što se pokazalo odlično jer nam je sve bilo na dohvat ruke). Najvažnije je da nam je mol u viškoj luci bio blizu (jer malim ribičima je bitno da se svaku večer peca sve dok ih umor u potpunosti ne preuzme).

Najbliža plaža do koje smo mogli pješke je gradska plaža iliti plaža Prirovo. Gradska plaža na poluotoku Prirovo prostire se na stotinjak metara šljunčanog terena prekrivenog finim oblucima. Na kopnu je omeđena tamarisima koji daju ugodan hlad. U blizini plaže ugostiteljski je objekt i pješčani teren za odbojku i mali nogomet te lijepo dječje igralište. Pristup plaži je jednostavan, a automobilom se može doći do obližnjeg parkinga koji je nekoliko minuta hoda udaljen od same plaže. Plaža se proteže uz obalu poluotoka Prirovo, a uz nju se nalazi franjevački samostan i crkva koji su izgrađeni u 16. st., ovo povijesno okruženje stvara zaista poseban ugođaj boravka na plaži. 

Nakon cjelodnevnog istraživanja otoka i kupanja, večeri su rezervirane za pecanje …

Ako ih uspijem nagovoriti da “žrtvuju” dio pecanja onda odlazimo u šetnju (koja onda uglavnom završi u parkiću jer Vis ima baš puno dječjih parkića), odemo na večeru (naša preporuka za konobu Dudo i restoran Mamma mia 2) ili sladoled (najčešće smo se vračali u slastičarnicu “Pa ti odoli” koja ima baš fora i neobičnih okusa .. tipa popcorn, smokva …)

Na otoku Visu sniman je film Mamma mia 2 pa nije rijetkost da ćete naići na nešto vezano uz snimanje filma, pogotovo na ovakve slatke aute ili hrpu rozih i lila vespi i skutera ( koji su ujedno i odličan izbor za istraživanje otoka ako niste s autom).

U gradu Visu (i u Komiži) postoji ljetno kino na otvorenom. Kino s polustoljetnom tradicijom smješteno je na prekrasnoj lokaciji na obali mora. Atmosfera Viškog kina vraća vas u neka bezbrižnija vremena, a dodatni šarm večernjim projekcijama daje i uplovljavanje trajekta u Višku luku. Još od davne 1964. godine, punih 50 ljeta svakodnevno su se prikazivali filmovi. Kino je opremljeno digitalnim projektorom te se od 2014. godine može uživati u najnovijim naslovima koji se prikazuju na svojim izvornim jezicima sa hrvatskim titlovima, kao i sikroniziranim animiranim filmovima za najmlađe. U sklopu kina nalazi se i mini bar sa osvježavajućim pićima. Sve navedeno su neki od razloga zašto je viško ljetno kino turistička atrakcija sama po sebi. Jednom tjedno prikazuje se film Mamma mia 2. Cijena ulaznice u kino je 5 eur po osobi i ima otprilike 200-tinjak mjesta. Mi smo u kinu pogledali Lilo i Stitch.

Osim kupanja na Prirovu, ako smo ostajali u gradu Visu išli smo i do plaže Grandovac.  Ovu plažu možete pronaći na izlazu iz naselja, na desnoj strani uvale koja se uvija oko Visa. Plaža Grandovac na Visu je i sama malena uvala sa šljunčanim dnom, okružena stijenama i agavama. Borova stabla i drugo mediteransko bilje mjestimično nude prirodan hlad, a more koje prodire u uvalu je čisto i toplo, ugrijano neumoljivim otočkim suncem. Grandovac je divlja prekrasna plaža koja ne nudi druge sadržaje, osim ljepote Mediterana i ljeta na otoku. Ponesite sve nužno za cjelodnevno opuštanje, a kad vam dosade sati na plaži, razonodu možete potražiti u obližnjem kafiću. Ogroman plus je što plaže zaista nisu nakrcane i bilo kad da dođeš, na bilo koji plažu, ima i više nego dovoljno mjesta.

Nakon Visa, put nas vodi u Stončicu. Stončica je naselje na istočnoj strani otoka, pripada gradu Visu i nalazi se u uvali na čijem je rtu istoimeni svjetionik sagrađen davne 1865. godine. U uvali je prekrasna pješčana plaža okružena čudesnom mediteranskom vegetacijom i kristalno čistim morem. Stončica je šarmantna, skrovita uvala, odličan izbor za vrijeme ljeta, sačinjena od oblutaka i sitnog pijeska. Dno plaže ima blagi nagib, čak do 30 metara od obale nivo mora doseže tek do struka, pa je idealna za djecu i neplivače koji se teže snalaze u dubljem moru, zato je iznimno pogodna za obiteljske izlete. Do Stončice se dolazi  cestom iz Visa ili Komiže, a pred samom plažom imate dovoljno mjesta za parkiranje auta. Od parkirališta do plaže možete doći pješačkom stazom za samo par minuta hoda. Na plaži se nalazi restoran prekrasnog ambijenta, koji nudi izvrsne gurmanske specijalitete te bogat izbor pića i kvalitetnog vina. Za sve ljubitelje aktivnog odmora, ovdje se nalazi i igralište za odbojku na pijesku.

Plaža Srebrena se nalazi u istoimenoj uvali u blizini malog turističkog naselja Rukavac, jedna je od najljepših i najpopularnijih plaža na otoku Visu. Ime je dobila po srebrnom sjaju njenih oblutaka za mjesečine. Uvala je okrenuta prema otvorenom moru pa su valovi, koji tijekom zime valjaju kamenje stvorili neobično žalo. Plaža je prekrivena netipično velikim bijelim oblucima od vapnenaca koje je more nabacalo na karbonatne stijene. Ova specifično bijela boja žala je rijetko viđena na Jadranu. Karbonatne velike stijene su ravne ploče koje izgledaju kao da ih je netko s namjerom gradio, blago se spuštaju u najfinije žalo, pa su pogodne za sunčanje. U ovim pločama su sačuvane velike nakupine školjkaša rudista na mjestima na kojem su rasli i prije 90 milijuna godina. Plaža je velika i prostrana, a iznad nje je duboka hladovina u krošnjama borove šume. S obadvije strane je zatvaraju stijene pa je u zavjetrini, more je čisto, mirno, ugodno i toplo, pa je zbog toga Srebrena najčešći izbor za obitelji s djecom. U uvali Srebrena vidljivi su povijesni tragovi vađenja kamenih blokova koji su prije 2.400 godina služili za izgradnju drevne grčke kolonije na otoku Visu, antičke Isse. Grčki kolonisti početkom 4. stoljeća pr. Krista  otvorili su kamenolom i kamen transportirali brodovima u 7 milja udaljenu Issu. Razina mora je od antičkih vremena do danas porasla za 2 metra, pa se najstariji dio kamenoloma danas nalazi pod morem. Ovaj kamenolom pripada  jednom od najstarijih kamenoloma na području današnje Hrvatske. Kamen iz Srebrne koristio se i za gradnju kuća u okolnim selima sve do 20. stoljeća, pa su danas u kamenolomu najvidljiviji tragovi novije eksploatacije kamena. Ova plaža zbog svoje tirkizne boje mora definitivno nije nešto što ćete brzo zaboraviti, stoga je svakako vrijedna paljenja automobila. Na plaži postoji ugostiteljski objekt, javni wc, te najam ležaljki (dvije ležaljke i stolić 20 eur, 1 ležaljka 10 eur, sladoled 3-5 eur, kava cca 4 eur)

Jedan dan smo neplanirano završili na cjelodnevnom izletu brodom. Naime frend iz Slovenije je plovio tim dijelom Jadrana pa je odlučio navratiti na Vis i provesti nas po okolnim uvalama (hvala Krištof, sve si nam omogučio 🙂 ). Ukrcali smo se u Visu te krenuli prema Velikom Budikovcu iliti Blue lagoon-u. Jedino što mogu reći je …. woooow … prekrasno kristalno čisto tirkizno-plavo-zeleno more … priroda … ma sve je “breathtaking” . Ovdje smo stali na kupanju i malom odmoru, prije negoli smo se zaputili u Modru špilju.

Nakon Blue lagoon-a i promatranja dupina putem (imali smo sreće pa smo ih baš puno sreli) dolazimo do otočića Biševo kako bismo posjetili Modru špilju. Vežemo brod i prebacujemo se u čamac koji će nas voditi u špilju (imamo sreće i s nama je uber simpatičan vodič koji uz osnovne informacije o lokalitetu ima super zanimljivih priča i jako je zabavan). Prebacuje nas do Biševa kako bismo kupili ulaznice. Ulaznice za Modru špilju 24 eur za odraslu osobu, 12 eur za djecu 6-12 godina, djeca mlađa od 6 besplatno. Dakle cijena zaista nije zanemariva, ali ipak, Modra špilja je jedan od najvažnijih i najposjećenijih lokaliteta Geoparka Viški arhieplag koji je od 2019. godine punopravni član Europske mreže geoparkova te se kao takav nalazi na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine. Na svjetskoj razini brandiran geomorfološki fenomen koji je u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode Republike Hrvatske kategoriziran kao zaštićeni spomenik prirode s iznimnom ekološkom vrijednošću i bioraznolikošću. Dakle da sumiram, meni osobno je Modra špilja predivna i treba se naplaćivati ulaz kako bi se i zaštitila, ali ono što mi je zamjerka, je da ta posjeta Modroj špilji traje maksimalno 10 minuta, uđeš unutra mali krug, slikanje i izlaziš van jer hrpa brodova već čeka vani na ulaz/izlaz.

 Stiniva – najpoznatija i najatraktivnija plaža na otoku Visu, nebrojeno je puta bila na naslovnicama brojnih svjetskih medija. A u izboru 300 najljepših plaža u Europi 2016. godine – upravo je Stiniva ponijela titulu one najljepše. Kristalno čisto more, bijeli pijesak i impresivne litice koje ju okružuju postali su prepoznatljiv simbol otoka Visa, ali i cijelog hrvatskog turizma. Stiniva se nalazi na južnoj strani otoka Visa, a s obzirom na to da do nje ne vodi nikakva cesta, uspjela je sačuvati svoju prirodu ljepotu. Moguće joj je prići brodicom ili pješice kroz slabo uređene staze i mediteranski krš. Plaža je sačinjena od većih oblutaka, a s obzirom na to da je smještena u uvali – ima toplo i čisto more, koje je iznimno mirno. Ovdje ćete pronaći i manji ugostiteljski objekt u kojem se možete osvježiti tijekom velikih vrućina, a lokalci će vam preporučiti da je Stinivu najbolje posjetiti do 16 sati jer tada nestaje sunce s plaže. Mi smo na Stinivu došli prvi puta u sklopu gore navedenog izleta nakon Modre špilje, plovilo se veže za bovu ili krunicu i onda imate desetak minuta plivanja do obale. Ako su mogli naši klinci, možeš i ti ;). Drugi puta smo odlučili doći kopnenim putem. Kako nikakva cesta ne vodi do Stinive auto parkirate na označenom parkiralištu i onda kozjom stazom krenete nizbrdo. Obavezno obući tenisice jer je na nekim dijelovima strmo i sklisko. Iako je bilo preporuka da staza nije za djecu mlađu od 7 godina i da je poprilično zahtjevno, ipak smo odlučili probati. Bez ikakvih problema ili napora za 20-tak minuta smo bili dolje (isto toliko nam je trebalo do gore, s tim da je lakše ići gore ako mene pitaš … savjet uzmi dosta vode i ne idi u japankama).

Vojni Vis – za vrijeme socijalističke Jugoslavije na Visu je bilo više od 30 vojnih objekata i bio je zatvoren za strance sve do 1989. godine – a jugoslavenska vojska Vis je napustila tek 1992. godine! Zemljopisno udaljen od kopna i ostalih srednjodalmatinskih otoka, Vis je ostao izvan dohvata njemačkih obalnih topničkih baterija i znatno otežavao njemačke planove za zauzimanje. Krajem 1943., kada su njemačke snage prodrle u dalmatinsku obalu kako bi zauzele položaje koje su Talijani ostavili nakon kapitulacije u rujnu 1943., Vis je ostao posljednje utočište partizanskim postrojbama i izbjeglicama s razrušenih područja.  Vis je službeno pripao Jugoslaviji nakon rata, što je predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Josip Broz Tito iskoristio da otok pretvori u središnju pomorsku bazu Jugoslavenske narodne armije (JNA). Za to vrijeme otok je bio zabranjen za sve strance – cijelo to vrijeme do 1989. godine! Ne samo da to pridonosi neiskvarenom šarmu Visa, već i mnogi vojni suveniri turisti mogu vidjeti i danas.

Titov vrhovni štab ostao je uglavnom napušten nakon što je JNA počela napuštati otok 1989., što je omogućilo super cool razgledavanje tijekom plovidbe Dalmacijom. Postoje čak i namjenski obilasci Land Rovera koji vas vode izvan cesta kako biste istražili sve te čari Drugog svjetskog rata. Od podzemnih tunela do topova, hladnoratovskih bunkera i napuštenih skladišta. A ne smijemo zaboraviti ni rt Stupišće, gdje se nalazi nekadašnja topovsko-raketna baza, te atomsko raketno zapovjedništvo Vela Glava!

Tijekom Drugog svjetskog rata Zračna luka britanskog RAF-a iz Drugog svjetskog rata služila je za prisilno slijetanje oštećenih američkih bombardera pri povratku s ciljeva bombardiranja u okupiranoj Europi, kao i baza za ofenzivna djelovanja britanskih bombardera duž jadranske obale. Groblja i klupe u parkovima čak su posvećeni savezničkim žrtvama koje su se borile na Visu tijekom Drugog svjetskog rata! Danas je zračna luka još uvijek poznato odredište, ali uglavnom zbog Vinske kuće Aerodrom Gostionica, staromodne konobe ukrašene ratnim memorabilijama s lokalnim vinom i specijalitetima u ponudi.

Budući da je Vis bio strateška baza JNA, Tito je morao izgraditi podmorničku bazu koja je duboko uvučena u brdo u blizini grada Visa. Ovako se nije mogla vidjeti iz zraka. Baza je duga 110 metara i danas je otvorena. Ovo je nedvojbeno jedna od najpoznatijih atrakcija otoka. Mi smo došli autom i od parkinga imate svega 2-3 minute hoda.

Fort George, odnosno tvrđava George III., najveća je utvrda smještena na zapadnom ulazu u višku luku. Izgradila ju je britanska Kraljevska ratna mornarica 1813. godine kao dio svoje kampanje na Jadranu. Nakon što je gotovo dva stoljeća služila u vojne svrhe, tvrđava je napuštena, a sveobuhvatan restauracijski pothvat započela je tvrtka “European Travel Ventures” d.o.o., koja je na temelju natječaja dobila koncesiju na 25 godina za korištenje toga vrijednog objekta. Godine 2013. obilježena je dvjestota obljetnica osnutka Fortice uz dolazak i obraćanje zapovjednika Hrvatske ratne mornarice. Tijekom ljetnih dana organiziraju se razne zabave, koncerti i dodatni zabavni sadržaji koji potiču stanovništvo i turiste da posjete ovu utvrdu. Do nje je najlakše doći autom, no mještani se radije odlučuju na dvadesetominutnu šetnju s fantastičnim pogledom na grad Vis.

Titova špilja još je jedna znamenitost što se tiče vojnog Visa. Titova špilja su zapravo dvije špilje do kojih s ceste za Hum vodi uređeno kameno stepenište. Baš u njoj, Tito je 1944. vodio pregovore za međunarodno priznanje Jugoslavije. Naravno da su prebrojali stepenice … kažu da ih ima 270 … Jja nisam brojala ali vjerujem im … trebalo se uspeti tu po najvećem zvizdanu … 🙂

Komiža se nalazi na zapadnoj strani otoka Visa u dubokom Komiškom zaljevu. Od ostatka otoka je razdvaja brdski masiv Hum (najviši vrh 587 m) koji se strmo spušta do obala zaljeva. Takav smještaj odredio je orijentaciju Komiže prema moru i ribarstvu. Komiža je mjesto u kojem se rodilo ribarstvo istočne obale Jadrana. Njeni ribari ne samo da su svojim brodicama gospodarili Jadranom i trgovali ribom sa susjednom obalom, već su i kao iseljenici stvarali ribarska središta na pacifičkim obalama obje Amerike. Početkom 20. stoljeća je najveće naselje na otoku Visu s gotovo 4000 stanovnika. Tada je izgrađen veliki lukobran i uređena luka. Komiški akvatorij poznat je kao područje bogato plavom ribom – otok Jabuka čuven je po najbogatijim lovištima  tune, a svi otoci viškog arhipelaga po ulovu velikih rakova (jastog i hlap) i kvalitetne bijele ribe. Tradicionalnu trepezu koju, među ostalim, nude vrhunski komiški restorani i konobe, nemoguće je zamisliti bez tih morskih plodova.

Komiža je tipično mediteransko mjesto s uskim ulicama, kućama stisnutim do luke, brojnim plažama i s blagom mediteranskom klimom zbog koje je boravak u Komiži ugodan i za vrijeme zimskih mjeseci.

Pritišćina je malena, ali jedna od najljepših viških uvala. Nalazi se na južnoj strani otoka i do nje je odnedavno moguće doći vrlo dugim i lošim makadamskim putem od Podhumlja. U uvali je, pored nekoliko kuća, prelijepa šljunčana plaža s pogledom na Biševo. Nemam što drugo reći osim da je divna, divna, divna …

Do Male Pritišćine (koja je valjda najljepše mjesto na svijetu ikada) može se doći brodom, šetnjom po stijenama ili plivanjem koje traje cca 20 minuta. Ako se odlučite na šetnju od Velike do Male uvale, u jednom ćete trenutku morati skočiti u more, stoga dobro razmislite koliko dugo možete plivati i hodati kad temperature skoče, a valja ponijeti i puno vode sa sobom. Mi smo do Male Pritišćine odlučili plivati, uzeli smo čamćić za klince u slučaju da se umore ili nešto slično i nakon 15-20 minuta stigli smo na ovo savršenstvo. More je ondje kristalno čisto, a kombinacija tirkizne boje i stijena stvara prizore koje je zapravo teško zabilježiti mobitelom. Jedan od najzanimljivijih detalja jest srcolika stijena koja doista oduzima dah.

Uvala Zaglav najpoznatija je po svojoj pješčanoj plaži, koja se nalazi na jugoistočnoj strani otoka, gdje je svega nekoliko kuća lokalnog stanovništva. Ova dugačka pješčana plaža nalazi se u blizini naselja Milna, i jedna je od najomiljenijih plaža na otoku Visu, ali spada i među najljepše pješčane plaže Jadrana. Plaža Zaglav idealno je mjesto za one koji se žele pobjeći od ljetnih gužvi i uživati u miru, tišini i čistom moru, krasi ju izrazito svijetli i sjajni pijesak. Do plaže se ne može doći automobilom, već ga je potrebno ostaviti u naselju Milna te pješačkom stazom uz more doći do nje. Potrebno vam je 15-tak minuta hoda po relativno dobroj stazici kako biste došli do ovog pješčanog raja. Mi smo barem 5-6 puta u deset dana bili ovdje. Klinci su oduševljeni Zaglavom. Nit im je teško hodat po zvizdanu do plaže po kozjoj stazi, niti im je teško nositi stvari, tako da nam je Zaglav bio na repertoaru skoro svaki dan.

Da rezimiramo, Vis nije jeftina destinacija, cijene su baš onako prave “otočke”. Ako tome još pridodamo i trošak trajekta nabere se poprilična svotica. Ali s druge strane, Vis je toliko prekrasan, predivna priroda, ljudi, more … još uvijek se ne vidi masovni turizam ni divlja gradnja, nekako je još uvijek autohtoni i zaista se nadam da će još dugo takav ostati. Bili smo deset dana na Visu ali da smo bili još barem toliko ne bi nam bilo viška. Nismo stigli obići sve uvale i sva mjesta koja smo htjeli tako da Malu Travnu, Tepluš i Smokovu ostavljamo za slijedeći put. Zaista se nadam da će biti slijedećeg puta što se Visa tiče.

Stay tuned … New adventures soon … :*