Da, da … Dobro vidite… Već u naslovu je vidljivo da smo kids free i da idemo WITHOUT kid(s). Jest da nam je trebalo nekoliko godina da se uspijemo dogovoriti (i opet nismo sve), ali sada smo nekako probile led pa se nadam da će ovo postati uobičajena praksa. Dakle 6 žena, 2 auta, 1 vikend pred nama. Locirati ćemo se u Rovanjskoj kraj Zadra jer frendica tamo ima kuću, pa smo se besramno uvaljale kod nje. Plus u planu nam je boravak u prirodi a NP Paklenica se nalazi 15-tak minuta od Rovanjske pa je ovo bila idealna polazišna točka. Krećemo u petak poslije posla i u Rovanjsku stižemo za nešto manje od 3 sata. Nema gužve, sve prolazi lijepo i glatko.

Ostavljamo stvari i prvu večer provodimo na terasi, bez da je netko i pomislio bilo gdje se spremati ili izlaziti. Jedna prava ženska večer sa hrpom dobre zabave, smijeha, klope, cuge i punjenja baterija.

Dan drugi započinjemo kavom i doručkom (super zdravim, jer drugi nemamo, hvala Ivana 🙂 )

Nacionalni park Paklenica je po proglašenju drugi nacionalni park u Hrvatskoj, proglašen još 19. listopada 1949. godine, tek nekoliko mjeseci nakon NP Plitvička jezera. Svakako treba napomenuti da je Paklenica prvi put bila proglašena Nacionalnim parkom još 1929. godine, ali zakonom kojeg je trebalo revidirati svake godine, a što se nije činilo. Dana 7. srpnja 2017. godine NP Paklenica je, uz Nacionalni park Sjeverni Velebit i Rezervat prirode Hajdučki i Rožanski kukovi, upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi kao dio zajedničke svjetske baštine 13 zemalja pod nazivom „Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe”. Cijena ulaznice u NP za odrasle osobe u listopadu iznosi 6 eura. Odmah kod ulaza u NP imate i parking a cijena za cijeli dan iznosi 4 eura.

Mi smo odlučile hodati do planinarskog doma Ramića dvori, te tamo pojesti ručak. Put do gore je trajao otprilike 1,5 do dva sata laganog hoda uz povremena zaustavljanja za fotkanje i uživanje u prirodi. Staze su stvarno ok i samo je na početnom dijelu bilo nešto strmijeg kamenja. Važna je dobra obuća, a ovdje bez problema možete i s djecom, štoviše bilo je dosta ljudi sa djecom svih dobi.

Do Ramića Dvora ima cca 7 kilometara, tako da smo do gore već i pošteno ogladnile. “Nabrijale” smo se na gulaš ali kako isti još nije bio gotov i trebalo je čekati otprilike sat vremena, odlučujemo se za grah s kobasicom. I odlično je ispalo, ovo je bio vjerojatno najbolji grah koji smo ikada jele. Cijena 8 eura, pivo 2,5 eura, desert 3 eura. Osim graha u ponudi obično bude i gulaš, roštilj, peka i slična jela. Od deserata smo mogli birati između domaće štrudle s jabukama, cheese cake-a i tiramisu-a.

Nakon super ispunjenog dana vratile smo se u apartman te otišle na zasluženu klopu i natrag na terasu na još jednu večer smijeha i dobrog društva.

Nedjelju smo iskoristile za kratki kupanac ( napominjem da je 07.10.), uživanje u suncu, kavicu i lagani polazak prema Zagrebu.

Putem stajemo u Gospiću na ručku u restoranu Maki.

Long story short bio je ovo jedan zaista zabavan vikend pa je zato i zaslužio dobiti “kučicu” ovdje. Inače mi smo često u Rovanjskoj i s klincima, a kako nam je bilo prilikom jedne od posjeta možete pogledati OVDJE.

Stay tuned … New adventures soon … :*