Evo nas u Rovanjskoj, otprilike smo na  sredini godišnjeg … Noćas je padala kiša i jutro je isto nekako poluoblačno … Nekako mi i nije za plažu i kupanje … Ok, jutarnja kava i brzo plan što i kako danas … Tea je već isplanirala podmornicu svojim klincima pa ćemo im se i mi “utrpati” … Budući da nam podmornica nije oduzela veći dio dana, vozeći se iz Starigrada prema Rovanjskoj brzo smišljam što bismo još mogli … Nije da baš običavam tako neplanirano i nepripremljeno negdje ići ali bolje i tako nego nikako … Srećom Google sve zna … NP Paklenica je još neki dan otpala zbog dobi klinaca ali tu je kanjon Zrmanje … 😀 Iiiiii idemo … 😀 Nakon nekoliko minuta tu je cijeli plan … Idemo iz smjera Jasenica prema Obrovcu i između telegrafskih stupova 86 i 87 nalazi se “Pariževačka glavica” gdje mi moramo skrenuti … Čim sam ostatku ekipe izrekla ovu rečenicu blijedo su me pogledali i pitali na čemu sam … Kakvi telegrafski stupovi? Jel ikad itko od vas negdje vidio brojeve i na to obraćao pažnju? Moram priznati da ni ja nisam do sada …. Ali ovo  je stvarno točna informacija … I stvarno nas je od prve dovela na pravi put (ok od druge jer smo fulali stupove pa smo se morali vratiti koji stupić unazad :)) . Evo tu sve piše. 

Plan je savršen i bez mane … Stigli brzo, sparkirali se bez problema, i dalje je oblačno što ovdje i nije tako loše jer je to lakše izdržati nego da te baš prži sunce na ovom kamenu … I onda onako sva super nabrijana na kanjon izletim iz auta, i prvi susret sa ne baš mekom podlogom baca mi pogled prema dolje i neeee … stvarno to imam obuveno ? Ma neee sigurno negdje u autu imam još koji par obuće (pa koje žensko nema pun gepek cipela) … Pogađate … Naravno da nemam, baš prije godišnjeg i prije puta je auto “pospremljen” … Dakle ja sam onaj “turist” na kojeg vas u reklamama upozorava Hrvatska gorska služba spašavanja  …

Ma dobro, pa ravan je teren nije to tak strašno, sigurno je još neko poput mene u japankama na primjer (a to je još i gore 🙂 ) …

Krećemo i bez problema pratim njihov tempo …

Sve dok ih u jednom dijelu više baš i ne pratim … #idiot 🙂

Ali u konačnici ih ipak sustižem …

I onda ugledam ovo… I više uopće nije bitno koliko prstiju je ozljeđeno … Jedino što nam ovdje, nakon oduševljena prirodnom ljepotom, preostaje je fotkati se pokraj ovog veličanstva prirode …

Više o kanjonu Zrmanje možeš pročitati ovdje. Jeste znali da je ovdje sniman Winnetou ?

Htjeli smo i na izlet brodom po Zrmanji kako bismo rijeku doživjeli i iz druge perspektive ali već je bilo malo kasno i zadnja tura je već otišla a i naravno da se sad već javila i glad … Pokušavajući naći neki dobar restač nalazimo nešto još bolje … Mićanove dvore … Ovo je toliko dobro zamišljeno i izvedeno da nemam riječi … Kao neki etno muzej na otvorenom … Konji … Kamp … Ma nema što ne nude … Više o Mićanovim dvorima na dobrom starom Bookingu. PS … I klopa im je odlična …

Stay tuned … Nove avanture uskoro … :*