It’s Sunday. Morning. Most of the people we know are chasing their last days or weekends on the coast. That is why Zagreb is so empty and kinda lonely. The proof to that is the fact that you can park your car whenever you want wherever you want in the center of the city (which is not that bad, we could get used to that). Anyways today’s choice is not the center of the city, we are headed to nature. To be more specific to Park-wood Maksimir. Even though we don’t live in the center of the city and we have nature all around us on a daily basis, Maksimir is a place we often gladly visit (cause of its beauty, nature, woods, lakes, flora and fauna, zoo or some other event). So let’s take a little walk around the park.

//

Nedjelja je. Jutro je. Većina ljudi koje znamo lovi zadnje dane i vikende na obali. Iz istog razloga Zagreb je prazan, pust štoviše . Dokaz tome je i činjenica da možeš naći parking u centru grada bilo gdje u bilo koje doba dana (nije ni to toliko loše, mogli bi se naviknuti na to). Ipak današnji izbor nije pao na centar grada već vas vodimo u prirodu. Točnije u Park-šumu Maksimir. Iako ne živimo u centru grada i priroda nam je dostupna na dnevnoj bazi Maksimir je mjesto u koje rado navraćamo (zbog ljepote, prirode, šume, jezera, životinjskog i biljnog svijeta, zoološkog vrta ili kojeg drugog događanja). Pa hajdemo onda nabaciti laganu šetnjicu kroz park.

Traditionally we’re going to start with a few basic info about the park. Founded in 1787, Maksimir Park was the first large public park in South-Eastern Europe. The park was opened in 1794 under the initiative of the man for whom it was named, bishop Maksimilijan Vrhovac of Zagreb (1752–1827). In 1839. it was redesigned by bishop Juraj Haulik. Architectural objects in the park are the work of Franjo Schücht. There’s 316 hectare of preserved flora and fauna in the park , with 5 lakes ( natural and artificial). On the southern part of the park there’s Zagreb Zoo. The name of the park is also the name of the neighborhood around the park and to the stadium of the football club Dinamo Zagreb (which is right across the street from the main entrance to the park). There’s a 600 years old lucerne oak in the park called “Dedek”.

The things you should visit while staying in park :

• Swiss house (built in 1842., renovated in 2005.),
• Vidikovac, built in 1843.,
• Pavilion Jeka (built in 1840., renovated in 2001.),
• Chapel of  st. Juraj (built in  1880.).
• Mogila

//

Već tradicionalno za početak nekoliko osnovnih informacija o parku. Park-šuma Maksimir, prva u jugoistočnoj Europi, otvorena je 1794. godine na inicijativu biskupa Maksimilijana Vrhovca. Godine 1839. dao ju je urediti u engleskom pejzažnom stilu biskup Juraj Haulik. Arhitektonski objekti većinom su djela graditelja Franje Schüchta. U parku od 316 hektara je očuvana flora i fauna nizinskih šuma, a u njemu se nalazi i pet jezera (što prirodnih, što umjetnih). Na južnom kraju park-šume nalazi se Zoološki vrt grada Zagreba. Ime parka nose i gradska četvrt koja obuhvaća teritorij obližnjih gradskih naselja, i stadion NK Dinama. U parku Maksimiru raste hrast lužnjak poznat kao “Dedek”, starosti oko 600 godina. Nalazi se u blizini Mogile.

Što ne biste trebali propustiti u Parku Maksimir :

• Švicarska kuća (sagrađena 1842., obnovljena 2005.),
• Vidikovac kiosk (najistaknutiji objekt perivoja), sagrađen 1843.,
• Paviljon Jeka (sagrađen 1840., obnovljen 2001.),
• Kapela sv. Jurja (sagrađena 1880.).
• Mogila, uzdignuti humak, podignut u spomen tisuću godišnjice Hrvatskog kraljevstva 1925. godine i to od zemlje i kamena iz svih naselja i povijesnih mjesta u Hrvatskoj i svijetu gdje žive Hrvati.

If you’re visiting Zagreb with kids, Maksimir offers a great playground for kids in the middle of the wood.

//

Ako ste u Zagrebu s klincima u Maksimiru možete posjetiti odličan dječji parkić usred šume.

Vidikovac // Viewpoint

Obelisk // Obelisk

Mogila // Mogila

Švicarska kuća // The Swiss House

One of the lakes of Maksimir // Jedno od maksimirskih jezera

Step by step our walk through the park got to it’s end. Of course we have to buy a baloon or something similar to bribe our little boss to have some lunch. This was a nice nice Sunday morning, hope you enjoyed our Maksimir story.

//

Korak po korak naša maksimirska priča bliži se svome kraju. Naravno da moramo kupiti balon ili nešto slično kako bismo potkupili malog gospodina i nagovorili ga da krenemo na ručak. Ovoje bilo stvarno lijepo nedjeljno jutro, nadamo se da ste uživali u našoj maksimirskoj priči.

Stay tuned … New adventures coming up soon … :*

//

Stay tuned … Nove avanture uskoro … :*