Budimpešta je poprilično popularna u zadnje vrijeme s obzirom da je najjednostavnije otputovati u zemlju gdje su Covid mjere recimo to tako “blage”. Natipkati ću ovdje neke osnovne podatke o putovanju u Budimpeštu s troje klinaca pa možda neka info bude kome od koristi. Mi smo putovali prošli vikend, od 17-21. 11. 2021. Dakle krenuli iz Zagreba u srijedu oko 12.30 h, bez problema stigli na granični prijelaz Goričan te isto tako jednostavno prešli granicu. Na granici je uz nas bio još jedan auto, granična policija provjerila dokumente, zaželjeli nam sretan put i cijela “procedura” na granici je trajala svega koju minutu. Vinjetu nismo kupili ranije pa nam je mađarska policajka na graničnom prijelazu rekla da možemo voziti po autoputu sat vremena prije negoli kupimo vinjetu a prva benzinska gdje možemo kupiti je udaljena 40 km, pa smo tako i napravili. Cijena vinjete za 10 dana iznosi 13,24 EUR. Cijelim putem je autoput bio praznjikav te za otprilike 3 sata stižemo pred Budimpeštu. Odlučili smo stati u trgovačkom centru Campona na ulazu u Budimpeštu jer se tamo nalazi i Tropicarium Budapest. Ovo nam se pokazalo kao dobra odluka jer unutar centra ima i niz restorana, kafića i svega ostalog što se obično nalazi u velikim trgovačkim centrima. Mi odlazimo u Tropicarium. Cijene ulaznica su 3000 HUF ( cca 60 kn) za odraslu osobu, 2200 HUF ( cca 45 kn) za dijete starije od 4 godine, mlađa djeca besplatno. Primaju kartice ali bilo bi dobro da si možda pripremite nešto forinti prije puta čisto za svaki slučaj. Tropicarium je fora i ako niste bili svakako preporučam ( ako ste bili u nekim puno većim svjetskim ili europskim oceanariumima možda može izostati onaj wow efekt jer nije toliko veliko). Uglavnom 1,5 do 2 sata je po meni dovoljno za obilazak.

Nakon Tropicariuma krećemo do smještaja kojeg smo uzeli u židovskoj četvrti ( peštanska strana Budimpešte) kako bi nam većina znamenitosti bila na pješke. Upadamo u gužvu jer je 5 popodne pa nam za 11 km do smještaja treba dobrih 50 minuta ( nema veze, kako smo se vozili kroz centar iskoristili smo to za razgledavanje). Parking se vikendom u Budimpešti na plaća pa smo mi prva 2 dana parkirali u privatnoj garaži apartmana kojeg smo iznajmili po 15 EUR/dan a za vikend smo auto prebacili na ulicu jer je parkiranje besplatno. Odlazimo u šetnju po kvartu, pojesti nešto i vidjeti što ima zanimljivog u kvartu. Još doma smo se dvoumili da možda uzmemo hop-on hop-off bus jer bi tako s obzirom na starost klinaca (2,4 i 7 godina) možda uspjeli više stvari razgledati. i baš u šetnji tu prvu večer nailazimo na štand hop on-hop off busa i odlučujemo da ćemo sutra ujutro uzeti kartu koja vrijedi 48 sati kako bismo u slijedeća dva dana uspjeli razgledati najvažnije znamenitosti. U cijenu 48-satne karte uključena je i plovidba brodom po Dunavu u trajanju jednog sata. Cijena 26 EUR za odraslu osobu klinci su bili gratis. Autobus vozi svakih 20 minuta ima 20 stanica u blizini svih znamenitosti grada i možete nebrojeno puta u toku ta dva dana silaziti i ulaziti u autobus. Također su uključene i slušalice sa audio guideom. Nama se ovo pokazalo kao super ideja jer taman nakon što bismo nešto razgledali i klinci se malo umorili i smrzli ušli bismo na kraću vožnju autobusom gdje su se ugrijali i odmorili. Plus vožnja doubledeckerom je za njih sama po sebi veći doživljaj od pola drugih stvari u Budimpešti.

Slijedećeg jutra doručkujemo u apartmanu i krećemo na razgledavanje. Prva stanica nam je Trg Heroja.

Trg heroja nalazi se u peštanskom dijelu Budimpešte. Trg je sam po sebi jedan od najimpresivnijih otvorenih prostora u Budimpešti, a također je najpopularniji i najveći. Nalazi se na kraju Andraševe ulice koja je pod zaštitom UNESCO-a, a na samom trgu započinje ulaz u Gradski park. Na centralnom dijelu trga nalazi se Milenijski spomenik, najznačajniji nacionalni spomenik čiji centralni dio zauzima graciozan, žljebasti, 36-metarski, korintski stup, na čijem se vrhu, tj. kapitelu, nalazi krilati kip arkanđela Gabrijela, dok u pozadini stupa možemo vidjeti 85-metarske kolonade, koje osim strukturalne, u ovom slučaju imaju i dekorativnu vrijednost. Ispred njega nalazi se Spomenik heroja, prazna grobnica, a podignut je u spomen nepoznatima palim borcima u ustanku 1956. godine. Iza Milenijskog spomenika mogu se vidjeti dvodjelne kolonade između čijih stupova se nalazi 14, s lijeva na desno, kronološkim slijedom poredanih kipova kraljeva i istaknutih povijesnih ličnosti Mađarske, počevši od Svetog Stjepana pa sve do vođe revolucije u 19. stoljeću, Lajosa Kossutha.

Odmah uz Trg Heroja nalazi se Gradski park kao i Dvorac Vajdanunyad. Ispred dvorca se baš uređivalo klizalište i adventske pripreme su bile u punom jeku.

Nakon Trga Heroja i dvorca ponovno uskačemo u topli double decker i odlazimo do zgrade mađarskog Parlamenta.

Zgrada parlamenta je palača mađarskog parlamenta na peštanskoj strani Dunava u Budimpešti. Izgrađena je u neogotičkom stilu i smatra se jednim od najboljih primjera historicizma. Nekad je bila najveća zgrada parlamenta na svijetu, a danas je još uvijek treća. S Bazilikom sv. Stjepana, najviša je zgrada u Budimpešti, a izgrađena je od kamena bihacita iz kamenoloma pokraj grada Bihaća u Bosni i Hercegovini. U njoj se nalazi Kruna sv. Stjepana. Ova neogotička palača je jedna od najvećih atrakcija obale Gellért-hegy, koji je zajedno sa ostalim budimpeštanskim znamenitostima 1987. god. uvršten na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. Parlament je zaista impresivan a u to smo se uvjerili sutradan kada smo ga gledali s Budimske strane i s Dunava.

U blizini Parlamenta nalaze se “Cipele na obali Dunava” :(. Radi se naime o spomen obilježju na židove koji su strijeljani u vrijeme Drugog Svjetskog rata. Znak sjećanja na one koji su izgubili život za vrijeme vladavine Križnog strijela, spomenik “Cipele na Dunavu” postavljen je 16. travnja 2005. godine. Stvorio ga redatelj Can Togay i kipar Gyula Pauer, a oblik je 60 parova cipela lijevano željezo i usidreno u zemlju. Mogu se vidjeti različiti stilovi i veličine, što pokazuje da nitko nije bio siguran – ni muškarci, žene ni djeca. Danas se svijeće stavljaju u cipele, cvijeće je položeno uz njih i na ploči piše: „U sjećanje na žrtve koje su u Dunav streljani milicajci Strelica prešli u 1944–45. Podignut 16. travnja 2005. godine. “

Daljnjom šetnjom dolazimo do Elizabetinog trga i Budapest eye-a. Kakva je to sreća i radost bila ( samo dijelu ekipe, jedan dio se jaaaako boji visine i ovo nije bila opcija ni pod razno). Manji malci i tata odlaze na vožnju “velikim kotačem” s kojeg se pruža divan pogled na grad, nije zanemarivo ni to da nas je vrijeme super poslužilo. Cijena vožnje 10 EUR za odrasle i 5 EUR za klince starije od 2 godine. Jan se doslovce nije dao iščupati van jer se svom snagom držao za neku štangu i htio nastaviti vožnju što je kod djelatnika kotača izazvalo lavine smijeha. Tin i ja smo u to vrijeme uživali na Erszebet ter-u jer Tin i visine nisu baš u dobrim odnosima, pa je odlučio preskočiti ovu priču ( a posljedično tome i ja … f..k 🙂 )

Faca kad je čuo da planiramo gore. 🙂

U blizini Elizabetinog trga i Budapest eya nalazi se i Fashion street Budimpešta ako vas zanima shoping. Mi smo ovdje bili samo u prolazu na putu do bazilike Sv. Stjepana.

Najveća crkva u gradu (Szent István Bazilika) smjestila se na Szent István tér i može primiti skoro oko 8 500 vjernika.

Mađari je često zovu ‘bazilika’, kako bi dočarali njezinu veličinu i značaj najveće crkve u cijeloj državi.Bazilika sv. Stjepana,svakako je najveća crkva u Budimpešti no nije najznačajnija u Mađarskoj.

No unutar crkve nalazi se najveća mađarska, ujedno i vrlo neobična, relikvija – desna ruka prvoga mađarskog kralja, sv.Stjepana,koju možete vidjeti u vremnu od 13-18 sati.

Nakon bazilike i street food ručka vračamo se našem starom prijatelju Hop on-hop off busu.

Dolazimo do New York palace-a i New York caffea ( ako niste čuli za njega please izgooglajte). Razgledamo samo izvana jer su klinci već umorni i ovo baš i nije nešto gdje bi oni u miru sjedili i ponašali se “prikladno” pa pješke krećemo do apartmana ( imamo svega 3-4 minute do tamo). Inače New York caffe je jedan od najljepših kafića na svijetu. Potrebna je rezervacija i cijene su “paprene” ali mislim da se isplati. Da su klinci malo stariji sigurno bismo išli i ovdje.

Dolazimo u stan, slijedi mala okrijepa i nastavljamo dalje sa sadržajem koji je klincima zanimljiv. S obzirom da su večinu dana proveli u razgledavanju svakojakih znamenitosti kraj dana je rezerviran za sadržaj koji se njima više sviđe. Kako je već pao mrak a i imamo preko 20 000 – 30 000 prehodanih koraka u ovom danu odlazimo na kolače u Zoo cafe. Radi se naime o kafiću u kojem uz konobara koji donosi piće i hranu imate i osobu koja vam za stol donosi razne egzotične životinje koje možete podragati ili se slikati s njima te se poigrati. Detalje o Zoo caffeu pročitaj na ovom postu Zoo Caffe.

Dan treći započinjemo doručkom u apartmanu, te ponovno uskačemo u autobus i odlazimo do Budima. Silazimo na stanici ispred Budimskih vrtova i odlučujemo se za mini Buda bus koji vozi gore do Ribarske utvrde, Budimskog dvorca i Budimskog tornja, jer je to brža i najjednostavnija verzija s obzirom da Uspinjača/Funicular ne radi. Zatvorena je zbog radova baš kao i Lančani most. A s obzirom na broj i dob djece nekako nam hodanje do gore baš i nije bila opcija, da smo bili solo vjerojatno bi išli pješice, ovako ulazimo u mali Buda vlakić za 9 EUR za odraslu osobu ( vrijedi cijeli dan, djeca su free) i krećemo u rezgled Budima.

Prva postaja Fisherman’s Bastion iliti Ribarska utvrda i Matijina crkva. Prema tradiciji prvotna je crkva izgrađena i posvećena 1015. godine na zahtjev kralja Stjepana Svetog, ali je uništena 1214. u provali Mongola. Današnja crkva podignuta je u kasnogotičkom stilu u drugoj polovici 14. stoljeća te je tijekom povijesti više puta oštećivana i obnavljana. Nazvana je po kralju Matiji Korvinu.

Odmah uz crkvu nalazi se i Ribarska utvrda. Mjesto s najljepšim pogledom na Budimpeštu, sastoji se od sedam tornjeva, a radovi su završeni 1902. godine. Svaki toranj predstavlja po jedno mađarsko pleme, koje se doselilo u Mađarsku krajem 9. stoljeća i koja su stvorila mađarski narod.

Sama građevina djeluje bajkovito inestvarno , ali se odlično uklapa u okolinu i čini skladnu cjelinu s crkvom sv. Matijaša. Iako u imenu sadrži riječ ’tvrđava’, nikad se nije koristila u obrambene svrhe, nego je građena isključivo kao mjesto za uživanje i pružanje odličnog pogleda na grad.

Nakon Ribarske utvrde ponovno čekamo busić koji nas vodi do Budimskog tornja te dalje odlazimo na ručak u restoram pokraj Budimskog dvorca.

Buda tower iliti Crkva Sv. Marije Magdalene najstarija je crkva u Mađarskoj i danas su od nje ostali samo ostatci i ruševine. Sagrađena je između 13. i 15 stoljeća.

Odlazimo na ručak u restoran pokraj Budimskog dvorca i ovdje naručujemo tradicionalni mađarski gulaš (moram priznat da me baš i nije “izuo iz cipela”). Ne sjećam se točnih cijena ali znam da su bile pristupačne (općenito mislim da je centar Budimpešte jeftiniji nego npr. centar Zagreba). Siti i zagrijani nastavljamo dalje do Budimskog dvorca.

Pogled na Peštu i Parlament jer stvarno prekrasan od ovdje.

Budimski dvorac, Budim ili Grad  je dvorski kompleks mađarskih kraljeva u Budimpešti, čiji prvi dijelovi potječu iz 1265. godine. U prošlosti je također bio poznat kao Kraljevska palača i Kraljevski dvorac . Nalazi se na južnom vrhu Dvorskog brda i okružen je dijelom grada koji je poznat kao Dvorski distrikt koji je poznat po svojim stambenim i javnim građevinama iz srednjeg vjeka, baroka i 19. stoljeća. Preko svoje uspinjače, a potom Visećim mostom Szécheny, dvorac je spojen s trgom Adama Clarka na drugoj strani Dunava. U dvorcu se nalazi Mađarska nacionalna galerija, Muzej povijesti Budimpešte, te zatvorena dvorišta i terasa koja ga povezuje s Ribarskim bastionom, terasa s koje se pruža pogled preko Dunava na povijesno središte Budimpešte.

Budimski dvorac s okolicom, obala Dunava, Andraševa avenija  s Trgom heroja  i Milenijska podzemna željeznica (najstarija u Europi) UNESCO-va su svjetska baština u Budimpešti. Dvorac je dao izgraditi hrvatsko-ugarski kralj, Bela IV., od 1247. do 1265. godine. Car Žigmund Luksemburški ga je dao znatno proširiti i urediti, te je postao tada najveća gotička palača na svijetu. Ispod Dvorca se nalaze Labirinti koje smo namjeravali posjetiti ali smo žurili na vožnju Dunavom pa nam je ovo ostalo na to-do listi.

Spuštamo se busom ponovno do Budimskih vrtova te čekamo svoj hop-on da nas odvede na Peštansku stranu i Dock 6 kako bismo krenuli na vožnju Dunavom.

Vožnju Dunavom imali smo u sklopu karte koju smo kupili za Hop-on Hop-off bus ali imate i pojedinačnih vožnji nevezano uz bus. Isto tako postoji i River ride-autobus koji vas vozi po cesti i onda u jednom trenutku uđe u Dunav i nastavi ploviti. Jako fora za vidjeti. Ugl, mi smo mogliploviti u nekom od sljedečih termina : 10,12,14 ili 16 sati. Odlučili smo se za termin u 16 jer plovidba traje sat vremena a več nešto prije 17 sati padne mrak pa ćemo na taj način doživjeti i dnevnu i nočnu plovidbu Dunavom i zaista tako je i bilo, mislim da je u ovim zimskim terminima ovo super ideja. Vožnju stvarno preporučam zaista je fora.

Dan četvrti koristimo za razgledanavnje znamenitosti koje nismo obuhvatili prvih dana. Prva postaja nam je Dohany sinagoga koja nam je na par minuta od stana jer smo smješteni u židovskoj četvrti pa pješke odlazimo do nje. Sinagoga ulice Dohány, poznata i kao Velika sinagoga ili sinagoga Tabakgasse, povijesna je građevina u Erzsébetvárosu. Najveća je sinagoga u Europi, koja može smjestiti 3.000 ljudi i središte je Neola Žudaizma. Otvorena je od 10 ujutro za posjete a mi smo ovdje bili nešto prije 9 pa nažalost nismo uspjeli razgledati iznutra. 😦

Nastavljamo šetnju kroz grad kako bismo stigli go Velike Tržnice. Danas nam više ne vrijede karte za bus pa čemo uglavno sve odraditi “na noge”. Do tržnice imamo cca 2 km.

Uvijek idemo na tržnice gradova u kojima se nalazimo, pa ni Budimpešta nije bila iznimka. Velika gradska tržnica je najveća i najstarija zatvorena tržnica u Budimpešti, a kažu da je i najveća zatvorena tržnica u Europi, uz istanbulski Veliki bazar. Nalazi se na kraju Váci ulice i peštanske strane Mosta slobode na trgu Fővám. Ovdje možete uživati u specijalitetima mađarske kuhinje i pronaći veliku ponudu autentičnih suvenira i naravno Rubikovu kocku, koju je izumio Erno Rubik mađarski arhitekt i izumitelj.

Nakon već ohoho prehodanih kilometara u malim nožicama vrijeme je za okrijepu. Odlučujemo se za čuveni langoš. Kojeg inače obožavam i obično ga jedem “običnog” samos malo soli. A ovdje izbora … U životu nisam znala da je langoše moguće spremiti na toliko načina. Lángos je tipična mađarska ulična hrana. Danas je to duboko prženi somun, ali u prošlosti se radio od posljednjih komadića tijesta za kruh i pekao ispred zidane ili glinene peći, da bi se poslužio vruć kao doručak na dan pečenja kruha. Langoš je osim u Mađarskoj popularan i u drugim zemljama u okruženju kao i u sjevernoj Hrvatskoj. Kao što rekoh i ja sam veliki fan. Klinci su naravno uzeli slatku verziju. Nutella i banana.

Pojeli ručak … poigrali se u parkiću i danas će prvi put u 4 dana ići na popodnevni spavanac da malo napune baterije jer popodne idemo u Aquaworld Budapest a i brojač koraka kaže da smo do podne koliko je sati sada odhodali 18 000 koraka. Zaslužili su predah.

Prije spavanca treba još prehodati onih 2,5-3 km do stana. Oni doduše misle da ćemo se uskoro opet ukrcati na bus 🙂

Poslijepodne je rezervirano za sadržaj koji klinci obožavaju. Odlazimo u Aquaworld Budapest koji se nalazi nekih 18 km od centra grada. Detalje o Aquaworkld pročitaj OVDJE.

Umorni i sretni odlazimo na zadnje nočenje u apartman. Slijedeći dan krećemo doma i ujutro dogovaramo da li ćemo u zoološki vrt Budimpešte i razgledavanje dvorca Vajdahunyad ali se ipak odlučujemo za Balaton i gradić Siofok koji nam je na putu prema Zagrebu, 100 km udaljen od Budimpešte. To je to od “Carske Budimpešte”, ” Kraljice Dunava” iliti ” Pariza Istoka” kako zovu ovaj prekrasan grad, od nas ima sve moguće preporuke i znam sigurno da ćemo se vratiti ponovno jer nam je još puno stvari ostalo neistraženo.

Stay tuned … New adventures soon … :*